Crkva sv. Martina sagrađena je u 5. ili 6. stoljeću i do današnjih je dana sačuvana u izvornom obliku, što je čini jednim od najznačajnijih primjera ranokršćanske arhitekture u nas. Nakon 15-ak stoljeća postojanja, teško je stradala u Domovinskom ratu, nakon kojeg je, ipak potpuno obnovljena.




S južne strane crkve sv. Martina otkriveni su i ostaci osmerokutne krstionice. Na istočnoj strani imala je istaknutu polukružnu nišu, dok je u sredini bio šesterokutni krsni zdenac.
U crkvi su pronađeni i ulomci predromaničke skulpture iz 9. stoljeća na oltarnim pregradama. Na jednom ulomku je prikaz konjanika s mačem i kopljem, a na drugom, koji se čuva u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika, vidi se lik lava. U to vrijeme figurativni prikazi nisu bili uobičajeni.
Radi se o jednobrodnoj građevini s trolisnim svetištem. Ostaci ranokršćanskih crkava sličnog tipa pronađeni su u Bilicama kod Šibenika i u Sutivanu na Braču. Vanjski zidovi raščlanjeni su lezenama, koje su na površini apsida povezane slijepim lukovima. Nedaleko od sv. Martina nalazila se u antičko doba rimska vila, uz koju je, u doba predromanike (9./10. stoljeće) sagrađena starohrvatska crkvica sv. Mihovila. Od nje su vidljivi samo temelji, a pripada zanimljivoj skupini šesterolisnih crkvica, karakterističnih za zadarsko zaleđe.
