Poput sv. Mihovila u Vukšiću i sv. Petke u Kolarini, crkva sv. Mihovila, odnosno sv. Aranđeli u Miranjima, romanička je, jednobrodna crkva s polukružnom apsidom i poluvaljkastim svodom. Taj se svod naslanja direktno na zidove i pojačan je dvjema pojasnicama, koje dijele brod u tri traveja. Ovoj grupi možemo pribrojiti i sv. Ivana u Banjevcima, s kojim sv. Mihovil u Miranjima dijeli još jednu karakteristiku, a to je zvonik posred pročelja. Razlika je u tome što je kod sv. Ivana zvonik iste širine kao i brod crkve, kod. Sv. Mihovila je taj zvonik širi.

Iako ima romaničke opće karakteristike, prozori i vrata s kamenim okvirima sagrađeni su kasnije, a na jugozapadnom zidu nalazi se i jedan zazidani portal sa natpisom u luneti pisan gotičkom minuskulom na talijanskom i latinskom jeziku. Po tumačenju našeg uvaženog stručnjaka za srednjovjekovnu umjetnost, akademika Ive Petriciolija, taj natpis govori o nekoj građevnoj intervenciji učinjenoj 1497. godine, najvjerojatnije gradnji kule-zvonika na pročelju. To je, naime, vrijeme kad je obrana od Turaka postala sve važnija, a zvonik ima obilježja obrambene kule. Od 18. stoljeća crkvu koriste pravoslavni vjernici, pa se otad naziva crkvom sv. Aranđela.


Crkva se nalazi pored seoskog groblja, gdje se vide i ostaci antičke gosdpodarske zgrade, s očuvanim dijelovima tijeska, a nađeno je nešto ulomaka antičke keramike i rimskog novca.