Selo Lisičić smješteno je na sjeveroistoku Benkovca uz cestu koja vodi preko Bukovice za Knin. U 17. st. neke obitelji živjele su nešto zapadnije od sela, oko 1 km prema Bukoviću. Mjesto se nalazi na visoravni iznad krškog polja. Kada su stanovnici starohrvatskoga mjesta Velešova napustili svoja ognjišta u 17. st. najprije su se smjestili u blizini Otavca, odakle su se nakon nekog vremena nastanili u opustjelom naselju plemena Lisničića u današnjem Lisičiću.
Život na području Lisičića u pretpovijesti spada u neolitsku danilsku kulturnu skupinu, tj. u vrijeme od 5000 g. pr. Kr. Naselja iz tog razdoblja, kao i iz slijedeće hvarske skupine, nalazila su se na otvorenom. U blizini Lisičića je poznati lokalitet iz starog vijeka - liburnsko-rimsko naselje Asseria. Prema dosadašnjim saznanjima i istraživanjima smatra se da je život na području Lisičića prisutan od srednjeg neolita, dakle oko 7000 godina.

Posljednjih desetljeća mjesto je postalo poznato ponajviše po građevinskom kamenu što se tu vadi. U samom mjestu postojao je već u pretpovijesti kamenolom većih dimenzija i značenja. Iz tog kamenoloma podizale su se kiklopske zidine Asserije, a u doba rimske vladavine zidani su tamo značajni gradski kulturni objekti i drugi razni spomenici.

Potrebno je istaći da je mjesto među prvima u bližoj i široj okolici dobilo školsku zgradu. Zgrada je dovršena 1895.-1896., a podigla su je braća Andrija, Jašo, Ilija i Ante Bačić, kako bi se u selu mogla odvijati osnovna školska nastava. Ta prva škola služila je svojoj namjeni do 1908. kad je općina Benkovac dala izgraditi novu zgradu u sredini sela.