Povijest

Franjevački samostan Blažene Djevice Marije u Karinu podignut je u 15. stoljeću, na ruševinama benediktinske opatije, sagrađene u 9. stoljeću. Utemeljio ga je, kako se smatra, Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak roda Lapčana. Za vrijeme turskih ratova samostan je razoren, a temeljitu obnovu doživio je početkom 18. stoljeća. Za vrijeme Domovinskog rata ponovo je doživio teška oštećenja.

Opis

Prvotna samostanska zgrada imala je samo prizemlje i prvi kat, dok je drugi kat dograđen u 18. stoljeću. Bio je građen u gotičkom stilu, o čemu svjedoči oblik zazidanih prozora na crkvi i zvoniku. Umjesto njih su u doba obnove u 18. stoljeću, po završetku turske vladavine, otvoreni polukružni, barokni prozori. Na prvom katu zapadnog dijela samostana otkrivene su, tijekom obnove i istraživanja provedenog uoči Domovinskog rata, puškarnice, koje su vjerojatno nastale u 15. stoljeću, kada je samostan i podignut.

Info

  • Fra Stanko Bačić: Franjevački samostan u Karinu

Istočna strana

Zvonik

Dokument

Važan izvor za proučavanje povijesti samostana je tzv. Kronika samostana sv. Marije u Karinu, koju je napisao fra Marijan Lekušić između 1734. i 1740.

Interijer

Klaustar

Kameni ukras