Vukšićka crkva sv. Mihovila nalazi se, zapravo, u polju nedaleko samog Vukšića, nekakvih petnaestak kilometara jugoistočno od Benkovca. Do tamo se može doći na dva načina. Možete krenuti cestom prema Kninu i skrenuti desno nakon Bulića. Put će vas odvesti do središta mjesta, gdje trebate skrenuti lijevo, prema Šibeniku. Nakon kojeg kilometra doći ćete do odvojka koji vodi desno, za Stankovce i Pirovac, a vi trebate produžiti ravno još otprilike 300 metara. Tu se odvaja put lijevo koji će vas dovesti ravno na vukšićko groblje, tj. pred crkvu sv. Mihovila. Druga varijanta je krenuti iz Benkovca, preko željezničke pruge, prema Perušiću i Kolarini. U tom slučaju proći ćete čitavom duljinom Vukšića - oko 4,5 kilometara, doći do odvojka za Stankovce i Pirovac, nakon kojeg nastavljate ravno još 300 metara, dolazite do lijevog odvojka koji vas vodi do crkve. Kako se Vukšić nalazi na kosini brijega koji se proteže paralelno s poljem, pogledom ćete moći obuhvatiti prilično veliko područje - na suprotnoj strani polja, prema sjeveroistoku, vidi se, na primjer, karakteristični oblik Mačkova kamena iznad sela Ostrovice, koja je, nekad davno, u srednjem vijeku, bila važno uporište Šubića Bribirskih.
Sama crkva je sasvim jednostavna i naizgled skromna, ožbukana jednobrodna crkvica s produljenim pravokutnim svetištem i preslicom na golom pročelju, okružena grobovima od kojih su neki, kako se čini, jako stari. Osobito se ističe masivni kameni križ uz južnu fasadu.
Crkva izgleda skromno, ali ima jako dugu povijest. Pretpostavlja se da je na ovom mjestu postojala jako stara, predromanička ili starokršćanska građevina. Produljeno pravokutno svetište današnjeg zdanja zapravo je izvorna crkva sv. Mihovila koja je sagrađena negdje u 12. ili 13. stoljeću, u doba romanike. Ta je crkvica, poput srodnih crkava u Banjevcima, Miranjima i nedalekoj Kolarini, imala poluoblu apsidu i poluvaljkasti svod. Današnji izgled rezultat je nekoliko pregradnji, koje su uslijedile nakon prestanka ratova s Turcima. Apsida je porušena, a originalna crkva postala je svetište dograđenoj, koju danas vidimo. Dograđeni dio prilično skladno nadovezuje se na izvornu crkvu, koristeći istovjetne oblike prozora i vrata na oba dijela.
|
|
|
|
|
|