Benkovački kraj prostire se područjem koje je u ranom srednjem vijeku bilo poznato pod imenom Hrvati. Tu je bilo naseljeno 12 hrvatskih plemenitih rodova, a središta njihovog života bila su oko Nina, benkovački kraj i Bribir. Sva su važna mjesta tog prostora bila povezana vitalnim putem, što ga povijesni izvori nazivaju Velikom cestom (Via magna), a koji se protezao od Nina do Knina.

Na benkovačkom području cesta je prvo prolazila kroz današnji Islam Latinski, koji se prije dolaska Turaka u 16. stoljeću zvao Učitelja vas. Tamo se, još od 13. stoljeća, spominje veliki hrast, kraj kojeg se nalazi biskupova kuća i crkva, koje sad više nema, ali je Zeleni hrast koji tamo još uvijek stoji nadaleko poznat. Dalje Velikom cestom dolazi se do današnjeg sela Islam Grčki, koje se nalazi na mjestu srednjovjekovnih sela Tršćane i Kačina Gorica. Tamo se nalazi romanička crkvica Sv. Đurđa, koju obitelj Desnica koristi kao mauzolej.

Put dalje vodi u Kašić. U njegovoj su okolici pronađeni ostaci dviju crkvica iz 9. stoljeća. Jedna od njih nalazila se na lokalitetu Begovača, a na njenom mjestu je bila podignuta ranokršćanska crkva još u 6./6. stoljeću. U 9. stoljeću obnovio ju je neki hrvatski velikaš, čiji je grob ondje pronađen, a uokolo nje se formiralo veliko župno groblje. Na položaju Mastirine bila je šesterolisna crkvica i samostan.

Cesta je dalje vodila do nekadašnjeg sela Rocane, a zatim je slijedilo selo Čerinci, u kojem se nalazila cekvica Sv. Kuzme i Damjana, podignuta 1444. Nedaleko nje i bunara Čerinac, nalazi se srednjovjekovno groblje gdje nađeno dosta nakita iz 11. i 12. stoljeća.

Put je dalje vodio, na području današnjih Biljana, kroz sela Grabovčane i Draginiće. Tamo je sačuvana crkvica Sv. Jurja, koja se spominje već 1324. godine, a po stilu je gotička jednobrodna građevina sa šiljastim svodom. U 18. stoljeću porušena joj je apsida, te je crkva proširena na istočnoj strani. Iz tog sela potjecala je zadarska plemićka obitelj Nozdronja, saveznika kralja Ludovika Velikog u borbi protiv Mlečana.

Slijedi područje današnjeg sela Korlata, gdje je nekad bilo selo Praskvić s crkvom Sv. Marije, od koje su danas vidljive ruševine na mjestu zvanom Sv. Nediljica. Krajem 17. ili početkom 18. stoljeća, nakon istjerivanja Turaka, sagrađena je na njenom mjestu druga, koja je, nažalost, porušena 1992. U Korlatu je stajala i romanička crkvica Sv. Jerolima iz 12./13. stoljeća, ali je i ona potpuno uništena 1992. Kroz Korlat je nakon 1409. godine i prodaje Dalmacije Veneciji, prolazila i granica između Mletačke Republike i područja kojim je upravljao hrvatski ban. Korlat je dobio ime po plemićkoj obitelji Korlatović, koja je tu sagradila kaštel, koji su Turci srušili 1536. Korlatovići su živjeli i u susjednom selu Tihlić, koje se danas zove Kula Atlagića. U njemu su 1444. zadarski graditelji Vuk, Nikola i Grgur podigli gotičku crkvicu Sv. Matije (kasnije Sv. Nikole).

Uz Veliku cestu u Tihliću, na predjelu zvanom Boište, stoji i romanička crkva Sv. Petra, u kojoj su nađeni i reljefi još starije crkve iz 9. stoljeća. I ova crkva je bila potpuno porušena 1992. ali su je stručnjaci konzervatori potpuno obnovili. Velika cesta vodila je odatle u smjeru juga, do sela Dobruća vas, a potom Vuković. Istočni dio Benkovca se i danas zove Buković, pa se čini da je benkovački kaštel podignut na mjestu srednjovjekovnog sela Dobruća vas. U Vukoviću je stajala romanička crkva sv. Vida, kojom su se od 18. stoljeća služili pravoslavni vjernici. Na njenom mjestu je 1885. sagrađena današnja pravoslavna crkva sv. Jovana. Ovaj lokalitet čuva uspomenu i na praslavenske kultove: u blizini se nalazi bunar Veleševo, koji imenom upućuje na slavenskog boga Volosa, a i sv. Vid je dokazano povezan s kultom Svevida.

Via magna nastavljala se prema važnoj utvrdi Ostrovici, prolazeći ispod gradine u Podgrađu i pored crkve sv. Martina u Lepurima. U Podgrađu je bio sudbeni stol lučke županije, koji je bio sastavljen od predstavnika 12 hrvatskih rodova. U blizini se nalazi i izvor žive vode u današnjem Kožlovcu, a u blizini su ostaci liburnskog grada Aserije. Osim sudbenog stola, u ovom je kraju tijekom srednjeg vijeka bilo i mjesto gdje se sastajao Hrvatski sabor, i to u selu Podbrižanima, gdje se danas nalazi selo Šopot, koje također ima izvor vode. Nedaleko toh izvora otkriven je i čuveni natpis s imenom kneza Branimira.