Spomenike romaničkog i gotičkog graditeljstva u benkovačkom kraju obradio je naš vrsni znalac te tematike akademik dr. Ivo Petricioli i objavio ih 1987. u zborniku radova Benkovački kraj kroz vjekove (1. dio).

Prvi, i možda najreprezentativniji, primjer romaničke arhitekture u okolici Benkovca nalazi se u Kuli Atlagića, selu koje je u srednjem vijeku nosilo ime Tihlić. Crkva se nalazi na lokalitetu Boište i posvećena je sv. Petru. Sagrađena je potkraj 11. stoljeća, što se zaključuje po, za to razdoblje karakterističnom, načinu ukrašavanja vanjskog zida - visećim arkadicama i plitkim lezenama. U crkvi su pronađeni i ulomci reljefa iz neke još starije, predromaničke crkve iz 9. stoljeća. Na jednom od tih ulomaka čita se ime Budimera, vjerojatno donatora crkve. Na crkvi sv. Petra sačuvao se originalni južni zid, na kojem je to vidljivo. Ona je, inače, jednobrodna crkva s pravokutnom apsidom. Po obliku, veličini i vremenu gradnje najsličnija joj je crkva sv. Martina u Diklu. Crkva sv. Petra nalazila se uz Veliku cestu srednjevjekovne Hrvatske, pa su uz nju vitezovi templari iz samostana u Vrani 1185. utemeljili hospicij i nadgledali tu važnu prometnicu.

U Karinu je nekad postojala crkva sv. Marka, od koje su sačuvani tek ostaci. Bila je to jednobrodna crkva s polukružnom apsidom. Uz bočne zidove bili su sagrađeni slijepi lukovi, koji su podupirali svod. Po tehnici zidanja i obliku sačuvanih bočnih vrata crkva se datira u vrijeme od 12. do kraja 13. stoljeća.

U Parčićima se nalazi crkva sv. Ilije, koja je pregrađena u 18. stoljeću, ali se po nekim svojim osobinama također svrstava u romaniku. Crkva je jednobrodna s poluoblom apsidom. Tog su oblika i crkve sv. Mihovila u Vukšiću, sv. Ivana u Banjevcima, sv. Aranđela u Miranjima i sv. Petke u Kolarini, koje sve imaju i poluvaljkasti svod. Romanički sloj sv. Mihovila u Vukšiću, koji je ostao bez apside, poslužio je kao svetište novosagrađenoj crkvi u 18. stoljeću. Sv. Petka u Kolarini doživjela je znatne promjene, ali ima originalni portal izrazito romaničkih osobina - srpasti luk, uvučen nadvratnik i uokvirenu lunetu s reljefnim križem. Romanički je također i prozor na južnom zidu. Crkva je izvorno bila posvećena sv. Jurju.

Preostale dvije navedene crkve, u Miranjima i Banjevcima, zanimljive su po tome što, osim navedenih karakteristika, obje imaju i kulu-zvonik na pročelju. Na banjevačkoj crkvi sv. Ivana zvonik je jednake širine kao i brod crkve, dok je u Miranjima zvonik nešto širi od same crkve. Na bočnom zidu crkve u Miranjima, koja je, inače, izvorno bila posvećena sv. Mihovilu postoji zazidani oltar s natpisom u luneti na mješavini talijanskog i latinskog jezika, koji govori o nekoj građevnoj intervenciji na crkvi godine 1497. Možda je te godine sagrađen zvonik.

Još jedna crkva sa zvonikom na pročelju nalazi se u Morpolači i posvećena je sv. Petru. Njen zvonik je uži od crkvenog broda, a apsida je u obliku izduženog pravokutnika sa zaobljenim uglovima. Romaničkih je osobina i crkva sv. Martina u Lepurima, sagrađena na mjestu na kojem je postojala crkva još od ranokršćanskih vremena, ali je ona sada ruševina. Njeno je svetište bilo četvrtasto, što naviješta oblik tipičan za naredno, gotičko razdoblje u Dalmaciji.