Tragovi života u širem benkovačkom području datiraju još iz kamenog doba. Danilska kultura (4900-4500 g. pr. Kr.) prostirala se uz obalu Jadranskog mora. Stanovnici su živjeli u naseljima polukružnog i kružnog oblika. Proizvodili su keramičko posuđe koje su bogato ukrašavali. Ovoj kulturi pripadaju nalazišta Danilo kod Šibenika i Smilčić između Benkovca i Zadra. Povijest prostora benkovačkog kraja prati se još od prodora rimske civilizacije u sjevernoj Dalmaciji. Na tom su prostoru još prije prodora Rimljana živjeli Liburni koji su nastanjivali jadransko otočje i sjeverno jadransko priobalje. Smješteni su između rijeke Krke, Velebita i Učke a graničili su s Dalmatima, Japodima i Histrima. Liburni su se bavili brodogradnjom, pomorstvom i gusarstvom. U rimskom građanskom ratu sredinom I. st. pr. Kr. Liburni su se uključili kao saveznici Cezara. Rimljani su na tom području osnovali svoju koloniju Jader (današnji Zadar) . U široj okolici Benkovca Liburni i dalje naseljavaju Nedinum (Nadin), Carinium (Karin), Varvariju (Bribir), Asseriju (Podgrađe). Ta naselja smještena su na utvrđenim i dobro branjenim uzvisinama, a neke od njih su do danas djelomično istražene (Asserija, Bribir).

U 4. st. pr. Kr. u te prostore prodire kršćanstvo, a od 6. st. počinje gradnja prvih kršćanskih bogomolja. Tijekom 6. i 7. stoljeća traju seobe naroda, a život rimske civilizacije postupno se gasi. Pod pritiskom Avara i Slavena početkom 7.stoljeća pala je Salona , središte rimske provincije Dalmacije, i nastupaju nove okolnosti na ovom prostoru.

Početkom 9. stoljeća Karlo Veliki preotima Bizantu Jadran, a Hrvati kao vazali franačkog cara preuzimaju upravljanje Dalmacijom i tu se stalno naseljavaju. Prihvaćaju kršćanstvo i organiziraju državu na čijem je čelu knez. Ključna središta države su Nin, Knin, Biograd. Benkovački kraj je u središtu «svetog» prostora Hrvata. Benkovac je na prostoru gdje se susreću četiri hrvatske županije: Novljanska, Sidaška, Bribirska i Karinska. Položaj današnjeg Benkovca pripadao je najvjerojatnije Karinskoj Županiji (Kula Atlagić). U ovom razdoblju jača proces kristijanizacije, obnavljaju se stari i niču novi crkveni objekti. Izgrađuju ih osobno hrvatski vladari i njihovi župani. Iz 9.stoljeća pronađeni su dijelovi natpisa uklesanih u kamenu (Šopot - natpis s imenom kneza Branimira - kneza Hrvata). Na širem prostoru Ravnih Kotara Hrvati su živjeli u zajednicama 12 plemena. 1102. godine sporazumijevaju se i izabiru za kralja Kolomana Arpadovića (Pacta Conventa). Koloman je krunjen 1102. u Biogradu u benediktinskom samostanu Sv. Ivana (posvećen 1059.). Tijekom vladavine Arpadovića jača moć i ugled hrvatskog plemstva. Najpoznatiji među njima su Šubići sa središtem u Bribiru i Ostrovici. Iz tog vremena datiraju i brojne gotičke i romaničke crkvice koje je poslije prisvojilo pravoslavno svećenstvo.

Kralj Ladislav Napuljski je 1409. prodao svoje «pravo» na Dalmaciju Veneciji. Zadar, Nin, Vrana i Novigrad su se našli u sastavu Mletačke Republike, a Benkovački kraj je granica između Mletačke Republike i Hrvatske. Izgrađuju se utvrde Korlat, Kličevica, Polača, a iza njih Benković i Perušić. Utvrda Benković nazvana je po hrvatskim velikašima koji su je izgradili i koristili. Tako počinje i povijest samog grada Benkovca s kraja 15. stoljeća. Od 16.stoljeća benkovački kraj dolazi pod upravu Osmanskog carstva. Tijekom 17. stoljeća u Kandijskom i Morejskom ratu mletačka vojska preuzima dijelove Ravnih Kotara i Knin, te se cijeli benkovački kraj našao u okviru Mletačke Dalmacije. Ovo je vrijeme velikih migracija i na taj prostor se naseljava novo stanovništvo – po jeziku štokavci, a prema religijskoj pripadnosti katolici (Hrvati) i pravoslavci (Srbi). Među njima je puno Vlaha (pogrdno nazivanih Morlaci). Pripadnicima pravoslavne vjere vlasti su prepustile stare srednjovjekovne crkvice katolika (Kolarina, Buković, Kula Atlagić, Biljane … ). Tijekom 17. i 18. i početkom 19. stoljeća život ovih religijskih zajednica bio je relativno miran. Potkraj 19. i u 20. stoljeću počinju se osjećati napetosti i trzavice što je povezano s idejom postojanja i stvaranja nacionalnih država.

Poslije pada Mletačke Republike, krajem 18.stoljeća, Benkovački kraj je u sastavu Austrije, a poslije prvog svjetskog rata stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, te kraljevina Jugoslavija (Karađorđevića). Velikosrpska hegemonija je i u ovom kraju prisutna, a napetosti između Srba i Hrvata su sve izrazitije. Seosko srpsko stanovništvo naseljava gradove Knin, Obrovac i Benkovac. Poslije 2. svjetskog rata ovi gradovi postaju središte rastućeg srpskog nacionalizma i otpora težnji hrvatskoj neovisnosti.

Ta tragična povijest 20. stoljeća završava velikosrpskom agresijom i Domovinskom ratom od 1991. do 1995. u kojem je stradalo mnogo ljudi i materijalnih dobara, među kojima i neki vrlo značajni spomenici kulture.